Vinski puti Dubrovačko-neretvanske županije • vinskiputi@net.hr

Sastavni dio Dubrovačko-neretvanske županije, nalazi se na istočnoj obali Jadrana, na pola puta između Dubrovnika i Splita. Okružuju ga Neretvanski, Malostonski, Korčulansko-pelješki i Mljetski kanal. Obuhvaća površinu od 355 četvornih kilometara, dug je 85 kilometara i broji oko 8 tisuća žitelja.

Pelješki kanal (1270 m) dijeli otok Korčulu od poluotoka Pelješca, dok se uz sjeveroistočnu obalu Korčule do sredine Pelješkog kanala pruža arhipelag od oko 50 otoka i otočića, vrlo romantičnih i sa lijepim plažama. Klima je "jadranskog" tipa, ugodna mediteranska, s dugim, suhim i toplim ljetima s vedrim danima i kratkom, blagom i vlažnom zimom, te spada u klimatski najpogodnija područja Mediterana. To je najtopliji prostor našeg primorja, što je vrlo povoljno za vegetaciju i poljoprivredne kulture, ponajprije vinogradarstvo i maslinarstvo. Karakteristično voće: bademi, orasi, naranče, limuni, smokve, šipci, nespole, grožđe.

Povijest Pelješca seže od kamenog doba, preko Ilira, Grka, Rimljana, Slavena, Dubrovačke Republike, Austrije do današnjih dana. Sva ta povijesna razdoblja su ostavila svoje vidljive ostatke u bogatoj kulturi ovog kraja, koji svjedoče o davnom životu Pelješca. Bilo da se radi o kamenim gomilama (gradinama) grobnicama iz doba Ilira, ili o rimskim nadgrobnim spomenicima ispisanim latinskim imenima stanovnika, podmorskim nalazima potopljenih lađa pred Pelješcem kraj rta Viganj sa tisućama komada razne fine keramike iz klasičnog doba rimske umjetnosti. Nailazimo na tragove kršćanstva Bizanta. 1333. god. Pelješac (Stonski rat) dolazi pod vlast Dubrovačke Republike, koja na Pelješcu ostavlja svoje duboke tragove. Gradnja crkava i samostana (Franjevački samostan Gospe od Anđela, 1470.g.) pomorstvo i brodogradnja, ostaci ljetnikovaca dubrovačke vlastele. 18. i 19. st. je zlatno doba pelješkog pomorstva. To je era jedrenjaka, kada se osniva Pelješko pomorsko udruženje (ASSOCIAZIONE MARITTIMA DI SABIONCELLO) od 1865. do 1887. Društvo je imalo 33 broda s biblijskim imenima iz Starog Zavjeta. Pod bijelim ponosnim jedrima plovili su pelješki pomorci po svim morima zarađujući "Kruh sa sedam kora" kroz bure i oluje, sa izrekom "Ploviti je potrebno - živjeti nije nužno". Pojavom parobroda jedrenjaci odlaze u nepovrat, a u pomorskom muzeju u Orebiću zorno je prikazana njihova povijest.

Pelješac se razvijao uglavnom prema svojim prirodnim uvjetima, iako nikada do kraja iskorištenim. Pelješčani su poznati pomorci, proizvođači poznatih vina kao DINGAČ i POSTUP, umjesni ribari, te gostoljubivi domaćini brojnim turistima iz cijeloga svijeta.

Izrazito bistro more, mirne uvale, pješčane, šljunkovite i stjenovite plaze, slikoviti krajolici, nudistički otočići, aromatsko bilje, a nadasve čisti zrak privlačio je na Pelješac klijentelu cijeloga svijeta kojoj su bili na raspolaganju komforni hoteli, apartmani, privatni apartmani i sobe, kampovi i odmarališta.

Važna činjenica: 2589 sunčanih sati godišnje.